Preda mnom, skriven među oblacima je vrh vulkana. Ima oštar, konusni oblik. Još ne znam da li ću za tjedan dana šetati ovim krajem. Gledam dolje. Ogromno jezero okruženo je planinama i gustim razvojem lokalnih sela. Na jezeru pluta hram Pura Segara Ulun Danu Batur. Izravan prijevod njegovog imena znači “vodeni hram na jezeru Batur”.
Osjećam se kao da ovdje nema drugih putnika. Nema europskih restorana, bučnih barova i pješčanih plaža. Međutim, postoje warungs koji poslužuju ukusan nasi goreng pržena riža). Postoje mali kafići s balinese mljevenom kavom. Postoje dvije trgovine mješovitom robom i jedan bankomat koji uglavnom ne radi. Gotovo uz svaku kuću nalazi se rižino polje. Uostalom, vulkanska su područja pogodna za uzgoj. I svako jutro vas probudi kukurikanje pijetlova.
Prema raju
Obitelj na Baliju
Za razliku od drugih mjesta na kojima sam boravila na Baliju, soba nema klimu. Na zidu je pričvršćen mali ventilator. Odabrao sam Batur Pyramid Guesthouse kao svoj smještaj. To je mali objekt sa samo 4 sobe. Moj ima 16 kvadrata. Namještaj je tipičan za balijske standarde. U sredini je drveni bračni krevet, sa svake strane je mali noćni ormarić. Tu je i veći stol sa stolicom. Soba ima vlastitu kupaonicu.
Pansionom upravlja Putu, vlasnikov najstariji sin. Do nedavno je živio u Denpasaru, gdje je studirao ekonomiju. Vratio se u rodni grad kako bi započeo svoj posao. Njegov ujak je vozač i vodi goste na izlete. Rođaci su odgovorni za održavanje reda i kuhanje. U kuhinji im pomaže i Putuova majka. Izgradnja dvije dodatne prostorije je pri kraju. Oni će uključivati veliku terasu s pogledom na vulkan i jezero. Dalje, Putu planira izgraditi stakleni restoran za goste. Područje vrvi od muha. Ne postoji mjesto gdje možete u miru jesti i provoditi vrijeme bez dosadnih mušica.
Zahvalnost
Ovdje je svakodnevica zbroj rituala. Svaki dan Putuova majka stavlja darove ispred svoje kuće. Zovu se canang sari. To su male pletene košarice koje su napunjene cvijećem, grickalicama i gorućim mirisnim štapićima. Ovako Balinežani iskazuju svoju zahvalnost bogovima.
Navečer se okupljamo na terasi. Nalazi se između soba za goste, kuhinje i kuće domaćina. Sjedim ovdje gotovo svaki dan s Putuom i njegovom obitelji. Uče me kako reći “dobro jutro”, “hvala” ili “ugodan dan” na balinejskom. Pridružuju nam se i drugi gosti. Stariji bračni par iz Singapura tužan je što vrijeme nije bilo lijepo te su na vrhu vulkana zatekli samo sive oblake. Mlada Grkinja vas snažno potiče da posjetite otok Nusa Penida. I Francuz koji putuje i radi na daljinu ozbiljno razmišlja o preseljenju na Bali.
Gostoprimstvo Putua i njegove obitelji nadmašuje moja očekivanja. Ako ste žedni, recite meni ili mom osoblju i skuhat ćemo čaj, kavu. Ako ste gladni, skuhat ćemo što god želite. Ako nešto ne radi u sobi, reci mi. Popravit ćemo to, kaže Putu. Ti si moj gost, ti si u mojoj kući.
Deseci terasa, jedan pogled
Batur – u Kintamaniju se sve vrti oko ove riječi. Ovo je ime aktivnog vulkana na ovom području. U njegovim podnožjima nalazi se najveće jezero na otoku – jezero Batur. Kintamani svakodnevno posjećuju stotine ljudi. Ali ne ostaju ovdje dugo. Provedu najviše jednu ili dvije noći. Penju se na vrh vulkana i nastavljaju dalje. Oni koji se ne žele previše zamarati, mogu se diviti pogledu s terasa kafića koji se nalaze u ulici Raya Penelokan. Ovdje čak postoji i Starbucks!
Dovoljan je jedan dan u Kintamaniju. Ovo sam čula od prijatelja tijekom mog prvog dana na Baliju. Nemojte uopće stati! Krenite iz Ubuda nakon ponoći, popnite se na vrh vulkana prije izlaska sunca i vratite se u Ubud prije podneva. Tamo se nema što raditi osim vulkana, savjetovao je drugi. Dobro je da nisam poslušala nijednog od njih.
Wayan
Problem mi je snalaženje po selu. Nemam vozačku dozvolu pa nisam unajmila skuter. Na tom području nema usluga kao što su Gojek ili Grab, koje su ekvivalentne Uberu. Putuov ujak, Wayan, dolazi u pomoć. On postaje moj vodič. Osjećam da se svi koje sretnem na Baliju zovu Wayan. Kasnije sam saznao da Balinežani svojoj djeci daju imena prema redoslijedu kojim su rođena. Prvo dijete – Wayan, drugo dijete – Made, treće dijete – Nyoman, četvrto dijete – Ketut. Što ako se rodi peti? Red ponovno počinje i on se također zove Wayan!
Wayan je godinama vodio ekspedicije na vulkan. On zna gdje prolaze najzanimljivije staze i gdje su najbolji vidikovci. Jedno jutro probudimo se u 4 ujutro kako bismo došli do jedne od njih i promatrali izlazak sunca. Na vrhu nalazimo grupu djevojaka koje vježbaju jogu pod svjetlom crvenih zraka. Kako se njihov trud povećava, tako raste i intenzitet boja na nebu. Kad sunce izađe ispod oblaka, na planinu se popne i jedna starica. Samo tako, usred ničega, stavlja termosice tople vode i šarene šalice. Počinje prodavati čaj i kavu. Na balijski način, naravno, s talogom kave.
Probam i jednu od najskupljih kava na svijetu. Posjećujem lokalnu plantažu, gdje promatram proces kuhanja poznatog kopi luwaka. To je vrsta kave koja se proizvodi od zrna dobivenih iz izmeta životinje zvane cibetka. A kad pomislim da 100 grama ove kave košta preko 65 EUR… Kopi luwak mi nije najbolji okus. Prekiseo je. Više volim slađu kavu, s avokadom.
Neka vas Bali oduševi
Wayan mi lijepi zrna riže na čelo, između očiju. Balinežani vjeruju da donosi sreću i blagostanje. Prije ulaska u hram obukla sam sarong. Pokrivanje bokova i nogu obavezno je i za muškarce i za žene. Stigli smo do Pura Ulun Danu Batur. Ovo je drugi najvažniji hram na Baliju. Izvorno je uništen erupcijom vulkana Batur 1926. Nekoliko dana nakon incidenta, stanovnici su je odlučili obnoviti.