Nalazim se usred rezervata biosfere leptira monarha u Meksiku, UNESCO-ve svjetske baštine. Za više od 56 tisuća hektara šuma, na neuglednim padinama obraslim oyamelima, odnosno meksičkim jelama, osnovano je nekoliko svetišta. Ovo su hramovi leptira monarha, vrste koja se danas smatra ugroženom.
To je putovanje kroz neku vrstu začarane šume. Ovo čudo prirode privlači turiste iz cijelog svijeta. Jedni bez riječi zadivljeno gledaju u leptire, drugi ne mogu suzdržati uzdahe oduševljenja. Zatim Juan stavlja prste na usta kako bi pokazao da će svaka buka otjerati insekte.
– Svaka je teška samo pola grama i izuzetno je delikatna. A sad zamislite da prijeđe više od četiri tisuće kilometara u otprilike 33 dana leta kako bi u meksičkim šumama pronašao zaklon od zimskih temperatura Kanade i Sjedinjenih Država – kaže Juan, vodič u utočištu.
Dobrodošli u Michoacan, meksičku državu povezanu s kartelima, ratom i usjevima avokada, gdje nas čeka čudo prirode i priča o epskom putovanju oko pola svijeta.
Planirajte svoje putovanje u Meksiko za jesen!
Fenomen seobe leptira
Rađaju se negdje u području Velikih jezera na granici Kanade i Sjedinjenih Država, a zatim migriraju gotovo do Meksika: tijekom ovog neobičnog putovanja dobiju do 100 mg. A kad konačno stignu do Meksika, obično u prvim danima studenoga, izgube snagu.
Nekoliko mjeseci leptiri će hibernirati, usporiti metabolizam i disanje te tako preživjeti ovo teško razdoblje koristeći zalihe energije nakupljene u svojim tijelima prethodnih mjeseci. Noću i u ranim jutarnjim satima, monarhovi leptiri vise s grana oyamela, ili vjerskih jela.
Stoga je najbolje otići ih vidjeti ujutro, kada formiraju velike nakupine na granama drveća. A kada sunčeve zrake počnu grijati šumu, leptiri će krenuti u potragu za hranom i vodom: cijelo područje tada izgleda kao da je obojeno narančasto – od boje njihovih krila kojima uporno raspiruju zrak.
Godinama je mjesto gdje leptiri hiberniraju bilo misterij. Tek 1975. Ken Brugger i njegova supruga Catalina Aguado pronašli su leptira kojeg su označili znanstvenici iz Kanade u Cerro Pelónu u Meksiku. Otkriće ne bi bilo moguće bez dugogodišnjeg titanskog rada Freda Urquharta, kanadskog zoologa koji je započeo istraživanje 1940. godine.
Oni i tisuće volontera označili su leptire iz Kanade i Sjedinjenih Država, a zatim objavili oglase u američkim i meksičkim novinama potičući ljude da provjere oznake leptira. A zahvaljujući Catalini Aguado, znamo da njihovo mukotrpno putovanje pokriva udaljenost od 4000 km. km. Godine 1976. žena se pojavila na naslovnici National Geographica – pozirala je za fotografiju, naravno, okružena leptirima monarhima.
Danas znanstvenici znaju mnogo više o ovoj neobičnoj vrsti. Četiri do pet generacija leptira monarha rađa se svake godine u Kanadi i Sjedinjenim Državama: svaki živi 15 do 45 dana.
Ali postoji jedna posebna generacija koja se rađa u rujnu i živi devet mjeseci. Odlazi u Meksiko, zatim hibernira u jelovim šumama, a na proljeće kreće na povratak. Nakon nekoliko mjeseci zimskog sna, predstavnici ove jedinstvene generacije odletjet će na sjever: prvo će umrijeti muškarci, zatim žene, koje će uspjeti položiti jaja i dati život sljedećim generacijama. Iz njih će rasti sljedeće generacije, lutajući prema Velikim jezerima, sve dok konačno opet ne dođe zima i sljedeća “odabrana generacija” doživi čudo jedne od najdužih seoba na svijetu, slijedeći stope svojih pra- bake i djedove koje nikada nisu upoznali.
Leptiri koji spajaju svijet živih i mrtvih
– Naši preci vjerovali su da su leptiri duše preminulih ljudi koji se jednom godišnje, oko Dana mrtvih, vraćaju kako bi sreli svoje najmilije i provjerili kakav im je život – žestoko kaže vodič Juan, a neki od turista se nasmiješe. među sobom.. Ispostavilo se da lokalni domorodački narodi slave dolazak leptira tisućama godina. Ali s dolaskom kolonizacije i katolicizma u Srednju Ameriku, ovo izvanredno vrijeme dobilo je novi karakter u Meksiku.
Danas je blagdan Svih svetih nezaobilazan na turističkoj stazi kroz Meksiko. Zato se isplati otići u Michoacan krajem listopada i ubiti dvije muhe jednim udarcem: vidjeti nesvakidašnji dolazak leptira u utočišta kada se – kako mještani često kažu – nebo oboji u narančasto od njih, a ujedno i doživjeti druge atrakcije vezane uz katolička vjerovanja.
Blagdan Svih svetih u Meksiku
Na otoku Janitzio, povodom Dana mrtvih, mještani organiziraju vodenu procesiju na ribarskim brodovima, često s fotografijama pokojnika koje namjeravaju posjetiti. Nebo tada osvjetljavaju svijeće, zrak miriše na cvijeće cempaxóchitl (koji se tradicionalno koristi za ukrašavanje grobova) i omiljena jela pokojnika.
U gradiću San Andrés Mixquic vrhunac slavlja je tzv. Alumbrade, kada se groblje oko glavne crkve osvijetli tisućama svijeća i zamiriše dimom tamjana. Nešto jedinstveno!
Ovo je sjajno vrijeme za promatranje lokalnih tradicija vezanih uz Dan svih svetih u Mexico Cityju. Ljudi se okupljaju na gotovo svakom groblju: guštaju, često pjevaju ili zajedno mole za pokojne, a nerijetko ima i obilne tekile. Turisti putuju iza uplakane žene kroz kanale u tradicionalnim čamcima trajineras, obilježavajući smrt kao što su to činile drevne pre-Hispanske kulture. Riječ je o predstavi The Crying Woman in Xochimilco, u kojoj glumci rekreiraju najpoznatiju legendu meksičke kulture, “La llorona”. Ovo je zanimljiva, jedinstvena manifestacija, iako se posljednjih godina sve više povezuje s masovnim turizmom.
Također je običaj u gotovo svakom tradicionalnom meksičkom domu držati otvorena vrata. Tko zna, možda tada dolete i duše mrtvih. Ili samo monarh leptiri.
Leptiri gube zbog klimatske krize
I iako leptiri metaforički donose duše mrtvih, u stvarnom svijetu suočavaju se s mnogim prijetnjama. Prema podacima Svjetskog fonda za prirodu u Meksiku, koji prati vrste u ovoj zemlji od 1993. godine, njihova se populacija svake godine smanjuje. Zbog toga se smatraju ugroženom vrstom.
Juan: – Ljudi kažu da je to klimatska kriza i vremenski ekstremi: veliki pljuskovi, dugotrajne suše koje leptiri susreću na svom putu. Ali ljudi stoje iza krize: betoniraju gradove, grade autoceste i isušuju močvare, pa kukci nemaju sigurno sklonište ni hranu.Jedan od ključnih razloga smanjenja populacije leptira je razvoj velike poljoprivrede. U Sjedinjenim Američkim Državama livade, tj. prirodna staništa kukaca, gube u odnosu na ogromne plantaže, uključujući: kukuruz i soja.
U suvremenoj poljoprivredi mlječika (Asclepia curassavica), osnovna hrana leptira, siječe se ili tretira pesticidima. A cvjetovi mlječike nisu samo izvor nektara za leptire, već i osiguravaju njihovu sigurnost. Otrovi sadržani u njima čine leptire neprobavljivima za prirodne neprijatelje, pa mogu u miru doputovati sve do Meksika.
S druge strane, u Meksiku je nestanak šuma također veliki problem. Ilegalne sječe, često u službi narko-kartela koji drvo vide kao jedan od svojih najprofitabilnijih i polulegalnih poslova, sijeku šumu. Procjenjuje se da se godišnje uništi pet stotina hektara šume. Popularnost avokada također ima veliki utjecaj na sječu. Ovo voće, koje se u Poljskoj naziva i slatka bobica, postalo je iznimno popularan izvozni proizvod Meksika. Nove plantaže niču kao gljive poslije kiše, a nove površine za njih još se traže – posebice u državi Michoacan, koja je poznata po idealnoj klimi za avokado.
Juan: – Zato je osviješteni turizam još važniji. Kada dođete u Meksiko, obratite pažnju na ove leptire. Zahvaljujući vašim cijenama ulaznica, možemo se boriti za njihove buduće generacije. Ako ste u Meksiku, vrijedi pomoći leptirima. Tri najbolja utočišta za turiste su El Rosario i Chincua Sierra u državi Michoacan, te obližnje utočište Ejido El Capulín u državi Meksiko. Sretni letovi!